Bog začasno preneha s sporočili

12. travnja 2004.  

Gospodine, ja Te pozvah i Ti mi odgovori,

Ti mi progovori i sve najednom okolo procvjeta,

Kad sam u nevolj Ti se sagibaš dolje da me poslušaš,

Kad zovem, Ti si brz na odgovoru…

Blagoslovljeno Ime Tvoje.  

moja Vassula, otkad sam te obnovio, dao sam ti jezik učenika da propovjedaš, koriš, discipliniraš i slaviš; udahnuo sam u tebe božanska nadahnuč‡a koja dolaze iz mojega Srca, tako da svjedočiš vjerno;

prije no što sam te poučio, ja sam te zaručio i dao ti milost moje nazočnosti; ja sam ti, s radošč‡u, dao pristup mojoj uzvišenosti da se raduješ u mojoj nazočnosti; poslije sam vidio što sam vidio; duh čovjekov i kaprici doč‘oše na moj put kad sam uznapredovao; meč‘u njima primjetio sam da mnogi imaju oči koje ne vide; ja sam te, kč‡eri, okrunio ljubavlju i nježnošč‡u puneč‡i tvoje uši mudrim poučavanjima za dobro onih koji sada gaze po tebi; onaj koji gazi po tebi, gazi po mojim uputama; zar nikad nisu naučili da je moj izabranik čovjek s mojom porukom? možda ne ulazi u njihove glave, da si ti nadojena iz mojih prsa? čovjeka koji te tajno kleveč‡e ja spuštam da utihne; u mojoj Kuč‡i nema mjesta za oholo srce; ni jedan lažljivac ne zadržava svojega mjesta… tvoja nazočnost sama je po sebi moja poruka; mi smo suradnici…

 

buduč‡i da oni počinju obezvrječ‘ivati moje djelo, zanemarujuč‡i stazu Mudrosti, ispitujuč‡i moju uzvišenu moč‡ prema onomu kojega sam  ja izabrao da pomažem proroštvom, ja, kao Otac, podič‡i č‡u svoje dijete od onih koji je stalno napadaju; danas kažem:

 

odsada č‡u svoju poruku držati skrivenom za neko vrijeme, jer se na moj poziv nije obaziralo niti se živjelo po mojim uputama; takoč‘er ni moja nazočnost na taj način nije poštivana, pa ako nalazim za potrebno ja č‡u ih ogoliti i od naših posjetà;

moja Vassula, ja sam te blagoslovio i pomazao te za to apostolsko poslanje; ja sam te blagoslovio da rasteš savršena u mojemu Duhu, da rasteš visoko poput cedrova i čempresa, šireč‡i tvoje grane, pretkazujuč‡i ti da č‡u u tebe udahnuti još mnogo objava; ja sam te pripravio u svojim kraljevskim dvorima, i s još uvijek svježe kapajuč‡om nebeskom rosom, ja sam te poslao da budeš meč‘u cijelim ljudskim rodom; ja sam te poslao svima kao svoju vlastitu, moj vlastiti dar, da nosiš moja poučavanja da im budu predana, tako da se mogu okoristi njima, ali oni su i tebe i moja poučavanja uzeli zdravo za gotove; oni su moje Riječi i onu koja ih nosi uzeli olako, mnogi su te od njih bezrazložno pritiskali, tretirajuč‡i moj dar beznačajnim, i onako kako se njima svidjelo; pa zar da ja ne interveniram? ja č‡u ih lišiti moje vjerne riječi po tebi, jer su njihova srca postala gruba prema tebi i mojim kazivanjima;

jednom sam rekao ako je stalno napadate, ja č‡u joj dati dostatno snage da vas pobijedi, podsječ‡ajuč‡i vas da je njezina strogost moja strogost; svakome sam rekao da ti dolaziš od mene i da č‡u ja biti meč‘u vama, a da č‡e taj znak biti pokazan na tebi… ah, toliko sam puta čuo kako se ta gomila ruga iza tvojih leč‘a, odvajaju te od moje Poruke! oštrim jezicima bljuju otrov na tebe… sretni oni koji nisu bili u toj gomili i koji su imali doličnosti poštivati moja poučavanja i njihovu nositeljicu, ja č‡u otvoriti vrata krjeposti prema njima;

a ti kč‡eri, kažem ti, moji pozivi tebi č‡e se nastaviti; ja te ne č‡u lišiti svoje nazočnosti; ako te itko ispituje o ovom svjedočenju, reci im: „med je kapao iz sač‡a sve ove godine, ali vi ste bili u potrazi za drugim stvarima; niste se potrudili da ga kušate;“ daleko od toga da bi bili zadovoljni s onim što sam nudio, pohlepno ste trčali za posljednjim novostima, skupljajuč‡i čitave serije drugih poruka prema svojemu vlastitom ukusu, namjesto da slušate istinu, vi ste se okrenuli mitovima…[1]

ja sam zasadio ovaj vinograd i nazvao ga: Pravi život u Bogu; nisam ga zasadio visoko na planinama, nego na niskoj zemlji, učinivši ga pristupačnim svima; došlo je vrijeme razračunavanja; dani odmazde su tu; sišao sam dolje u svoj vinograd, i dok sam prolazio kroz njega uzdahnuo sam i povukao dugi uzdah ispunjen žalošč‡u; „zar je to mjesto gdje su trebale biti tisuč‡e loza?“ prikriveno dolje, ispod lozâ, primjetio sam drugo raslinje, koprivu i trnje, koji su naštetili svim lozama;  a onda sam čuo glas koji dolazi ispod lozâ, „ah, sada ja imam pristup da  sebi izgradim impozantno mjesto, kako bih natkrilio druge;“ zahvač‡en srdžbom naredio sam svome poslaniku da izda dekret u kojem dajem ovlasti da iskorijeni svu koprivu i trnje koje je neprestance kužilo moje loze; ja sam Vinogradar koji ulazim u svoj vinograd kad god zaželim i provjerim njegov napredak;

ja sam im pokazao svoje Kraljevstvo i učio ih znanju o svetim stvarima, ali oni mi nisu potpuno uzvratili za sve milosti koje sam im dao; ja sam ih odgajao, a oni nisu bili zadovoljeni s hranom koju sam im davao; dao sam im piti, ali oni su u svojoj ludosti s mlitavom popustljivošč‡u zamijenili moju slavu sa svojom vlastitom slavom; premda su jednom rekli: „ja Božju Slavu ne č‡u ustupiti nikakvoj drugoj slavi, oni su ipak ustupili moju Slavu za svoju slavu; sada č‡u posaditi malene na njihova mjesta; oholost nije stvorena za čovjeka; s čime se prah i pepeo može ponositi?

a ja č‡u te, sa svojim Duhom Svetim, nastaviti pohoditi na ovaj spokojan način, kao što krv neprestance teče čovjekovim venama bez ikakva vanjskog zvuka, tako č‡emo i mi pohoditi tebe; ostani zatvorena u mene, moja Vassula; ic


[1] U naša vremena postoje brojni krivi proroci koje nije poslao Bog, a ipak su kadri zavesti ljude i imitirati Božje poruke; njihove su poruke tiskane u knjigama; ti ljudi žive u iluziji, a osobito ih mnogo ima u Francuskoj.